Šta obuhvata transfuziologija?
Transfuziologija, odnosno transfuzijska medicina, obuhvata sve djelatnosti od informisanja stanovništva o potrebama bolesnika za krvlju, komponentama i derivatima krvi, motivisanja stanovništva da daruju krv, kliničke i laboratorijske selekcije davalaca, pripreme, testiranja, čuvanje i distribuciju krvnih komponenata i izvođenje potrebnih laboratorijskih analiza za bezbjednu transfuziju krvi.
Od početka 17 vijeka postoji neprekidna težnja i pokušaji da se bolesnici leče transfuzijama krvi. Tek početkom 20.veka stvoreni su uslovi za uspešnu i sigurnu primjenu transfuzije.
Naučnu osnovu za primjenu transfuzije krvi dalo je nekoliko izuzetno značajnih otkrića u dvadesetom vijeku:
- otkriće krvnih grupa u ABO sistemu (Landštajner 1900)
- otkriće antikoagulansa citrata- Hustin 1914- što je omogućilo konzervisanje krvi
- otkriće krvnih grupa Rezus sistema (Levin i Stetson 1939)
- uvođenje anti-human globulina- Coombs-ovog testa ( Coombs,Mourant i Race 1945).
Kontinuirano, blagovremeno i efikasno snabdjevanje zdravstvenih ustanova i bolesnika bezbjednom krvlju i krvnim produktima (komponentama i derivatima) predstavlja veoma važan preduslov za funkcionisanje zdravstvenog sistema svake zemlje. To znači da je broj davalaca krvi (DK) od opšteg društvenog značaja, a obezbjeđenje dovoljne količine krvi i lijekova dobijenih iz krvi za svaku zemlju predstavljaju njeno nacionalno bogatsvo.
Potrebe za krvlju i krvnim produktima
Potrebe za krvlju i krvnim produktima jedne zemlje zavise od broja stanovnika, broja bolničkih kreveta i vrsta medicinskih usluga koje se primjenjuju u toj sredini. Plan potreba se donosi na osnovu uvida u godišnju potrošnju krvi u proteklom periodu.
U našoj zemlji potrebno je da bude 40 DK na 1000 stanovnika (4%), a taj procenat se godinama kreće oko 3%.